w w w . i s t r o - r o m a n i a n . n e t  
Home

Links

Books

News

Culture

Status

Alphabet

Photos



link to us
search
copyright

Ponovo o istarskim Vlasima

U "Politici" od 5. januara pročitao sam zanimljiv dopis (R. A, verovatno Radoja Arsenića) o jednoj etničkoj grupi o kojoj se kod nas malo zna, o Istrorumunima. O njima je, među prvima u Evropi tada dosta znao Vuk Karadžić, koji ih pominje u jednom pismu Kopitaru, od 24. septembra 1834, gde za njihov jezik kaže da je: "otprilike kao karavlaški..".

Dopis koji ovde pominjem došao je baš u zgodan čas, dok se u Vašem listu objavljuje feljton o Cincarima, kojima su Istrorumuni srodni onako kako su srodni i pravim Rumunima. Istrorumuni su poslednji ostatak još neasimilovanih Vlaha, koji su, kao tipski stočari slični Cincarima, pratili Jadransku obalu, držeći se blizine ispaša iskoristivih i tokom zime, isto kao što su, na drugoj strani Cincari (i njima bliski meglenski Vlasi) koristili okolinu Soluna i druge nizinske krajeve.

Ovi "zapadni" Vlasi pominju se u starim hrvatskim dokumentima (na primer u Poljičkom statutu i Statutu grada Krka), a vremenom su se pretopili, ili u Srbe, ili u Hrvate, zavisno od vere kojoj su pripadali. Njihovog su porekla neka čisto rumunska prezimena i kod jednih i kod drugih (kod Hrvata na primer Burčuli, Žužuli, Buljani, Faraguna, Parage, možda i prezime Ivice Račana); zatim u "poslovenjenom" obliku Krstulovići, Franulovići. Danas, osim u dopisu pomenute Šušnjevice (ne Šušnjevice, kako tamo stoji) vlaški govore još dva sela kraj nje, Brdo i delom Jesenovik, kao i veliko selo Žejane u takozvanoj Ćićariji, koja je po njima (Ćićima) i dobila ime. Zovu ih, inače, i Ćiribircima, zbog pozdrava "ći bire" (kojim dobrom). Tipično za njihov govor je prelaženje glasa "n"u "r" u nekim rečima. Otuda "bire," umesto književnog rumunskog "bine" za reč "dobro " (kod kučevskih Vlaha "binje," kod Rumuna severno od Arada čak "binre" što je za neke lingviste dokaz veze istrorumunskog sa nekim izumrlim panonskim rumunskim govorima). Do pre nekih stotinak godina, vlaški se još govorilo u Dubašnici i Poljicama na Krku. Otuda su tamo još toponimi Kornić (Kornet u istočnoj Srbiji u smislu "stena," "šiljak") ili fintira ("izvor," u stvari "fontana," opet sa prelaskom glasa "n" u "r").

Možda sam ovaj tekst suviše opteretio detaljima, ali mi je želja da jednom shvatimo koliko je malo važno koji je narod stariji a koji mlađi, a "čiste" nacije nema, i dobro je što je nema, jer ko zna našta bi ličila.

Ljubdrag Šimić
Beograd

January 17, 2002
© 2002 Politika


| Home | Links | Books | News | Culture | Status | Alphabet | Photos |

© 1999-2013 www.istro-romanian.net. All Rights Reserved.